Kamen HR*info

Nalazite se ovdje: Home

Autor kamenHR uredništvo

Četvrtak, 05 FEBRUARY 2009 10:05

Pulska Arena najstariji je antički spomenik, a nalazi se u središtu Pule. Prvi amfiteatar u Puli izgrađen je još u 1. stoljeću pr. n. e., a današnji je oblik Arena poprimila u 1. stoljeću, za vrijeme vladavine Flavijevaca. U to je doba Arena mogla primiti 20.000 gledatelja. Arena je doživjela nekoliko rekonstrukcija, posljednje 1816., 1932. i 1980.-ih. Arena je izgrađena kao poprište gladijatorskih borbi, koje su se u njoj održavale do 5. stoljeća, a danas se koristi kao pozornica za Histria festival i Festival igranog filma u Puli. U podrumu se nalazi zanimljiv muzej.
U njemu su se odvijale gladijatorske i viteške borbe, borbe s divljim zvijerima i druge predstave, što su bila najvažnija društvena zbivanja u antičkome svijetu. Izgrađen je izvan gradskih zidina nadomak grada, uz glavnu cestu Via Flavia, koja je iz Pule vodila u Akvileju i Rim.
Usporedujući ga s više od 200 rimskih amfiteatara, plašt pulskog Amfiteatra s četiri stubišna tornja je najsačuvaniji i rijedak primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja. Amfiteatri su bili natkriveni valerijem koji su štitili gledatelje od kiše i sunca, što potvrđuju rijetko sačuvani elementi konstrukcije upravo na pulskom primjeru. Zbog specifičnosti konstrukcije, na pulskom se Amfiteatru mogu izučavati tradicionalni nacini i metode građenja u antici, što ga čini jedinstvenim i po čemu se bitno razlikuje od ostalih u svijetu.

Početak gradnje Dioklecijanove palače nije točno utvrđen. Pretpostavlja se da je to bilo oko 295. g., nakon uvođenja tetrarhije (vladavina četvorice).Brojna uklesana grčka slova ukazuju na to da je određeni broj graditelja bio porijeklom iz istočnog dijela carstva tj. da je Dioklecijan doveo sa sobom majstore s Istoka. Ipak, velika je vjerojatnost da je veliki dio radne snage bio lokalnog porijekla. Osnovna građa je dolazila iz neposredne blizine. Bijeli vapnenac je dopreman s Brača i ponešto iz Segeta kraj Trogira; sedra se vadila iz korita obližnjih rijeka, a opeka se izrađivala u salonitanskim i drugim radionicama smještenima u blizini. Građevina kao cjelina nije imala neposredni uzor u dotadašnjem rimskom graditeljstvu. Njena originalnost proizlazi iz osnovne funkcije i prilagodbe položaju.

Kosi toranj je zvonik romaničke katedrale u Pisi. Izgradnja tornja započela je 1173. godine, ali su radovi nakon izgradnje trećeg kata obustavljeni zbog poniranja tla pod tornjem. Izgradnja je nastavljena 1275. godine i već ga se tad pokušalo "ispraviti". Do 1301. godine izgrađena su još tri kata, a sedmi je kat završen krajem 14. stoljeca. Toranj je visok 55 m, promjer mu je 16 m, a vrh mu je nagnut 4 m u odnosu na temelje. Naginjao se u prosjeku 1 mm godišnje, te je stoga krajem 20. st. bio je zatvoren za posjete zbog građevinskih zahvata kojima se pokušalo zaustaviti naginjanje. Tom prilikom toranj je ispravljen za 45 cm te je ponovno otvoren za javnost. Turistički posjet traje 40 minuta i to zadovoljstvo uspinjanja do vrha uz 294 stepenice košta 15 €.

Fontana di Trevi je najpoznatija fontana u Rimu.Visoka je 25,9 m a široka je 19,8mUjedno je i najveća barokna fontana u gradu.
Tisuce novcica bacenih u rimsku Fontanu di Trevi bit ce uskoro izvadeno kako bi se izgradio supermarket za siromašne koji bi trebao nuditi osnovne prehrambene proizvode uglavnom oslobodene poreza. Svim siromašnim obiteljima bit ce urucene vrijednosne kartice koje ce moci mijenjati za proizvode iz supermarketa. Tradicija nalaže da svaki posjetitelj Rima za srecu ubaci ponešto novcica u fontanu, a pretpostavlja se da rimska Fontana di Trevi dnevno "zaradi" blizu 3000 eura, a svake se veceri novac skuplja i završi u gradskom proracunu. Rimska fontana Trevi potjece iz 18. stoljeca, a obicaj ubacivanja novcica za srecu popularizirali su filmovi poput "Three Coins In The Fountain" i "La Dolce Vita"

Flavijev amfiteatar - rimski Koloseum
Vaspazijan iz dinastije flavijevaca odlučio je sagraditi veliku i trajnu građevinu koja je danas u svijetu poznata kao Koloseum. Izvorno nazvan "Flavijev amfiteatar" ime je dobio po "kolosalnoj" brončanoj skulpturi cara Nerona visokoj čak 40 metara koja se nalazila ispred amfiteatra. Gradnja je započeta 72. za vrijeme cara Vespazijana, a dovršena desetak godina kasnije za vrijeme vladavine njegova sina Domicijana. Iako se u to vrijeme većina arena gradila izvan gradskih središta, careva težnja bila je napraviti grandioznu građevinu u srcu Rima. Svečanost otvaranja trajala je punih 100 dana, što je i jedan od najboljih primjera primjene poznate uzrečice "kruha i igara", čime su tadašnji vladari učvršćivali svoju popularnost.
Postojalo je 76 ulaza u Koloseum, što je omogućavalo da gledaoci brzo ulaze ili izlaze. Za samo pet minuta svih 80 000 gledalaca, koliko je moglo stati u Koloseum je imalo mogučnost da izađe iz zdanjan. U njemu su se održavali razni sportovi na suhom ali i na vodi, odnosno igre među kojima su najpoznatije bile borbe gladijatora i zvijeri. To su bile surove borbe sa potocima krvi. Ulaz je bio slobodan za sve rimske građane, a ovisno o tome gdje su sjedili u gledalištu, moglo se vidjeti kakav status uživaju u društvu. Što ste bili bliže borilačkoj areni, poput cara, Vestalki i senatora, to ste bili "važniji". Sva mjesta su bila točno označena, a iako je većina građana bila dobrodošla, grobari, glumci i bivši gladijatori ipak nisu smjeli ući unutra.
Ovaj veličanstveni kompleks graditeljstva i kiparstva koji je služio brojnim spektaklima sagrađen je u obliku velikog valjkastog tijela na eliptičnom tlocrtu, sa sjedištima koja se koso spuštaju prema borilištu ili areni. Zidni plašt gotovo je nestao u otvorima arkada koje ga u tri kata raščlanjuju i kroz koje su hodnici dobivali prijeko potrebnu svjetlost i zrak. Bile su ukrašene cijelim skulpturama, a čak je postojao i pokretni krov od platna koji se koristio u slucaju kiše. Legenda kaže da su održavane i pomorske bitke s pravim brodovima, a za te je prigode arena bivala potpuno ispunjena vodom. Drveni pod bio je korišten da bi prikrio prostor u kojem su se nalazili gladijatori i životinje. Koloseum svoje današnje oblik "duguje" požarima i potresima, a najviše činjenici da je tokom srednjeg vijeka služio kao gradevinski materijal za druge gradske građevine, sve dok ga u 18. stoljeću papa Benedikt XIV. nije proglasio za sveto mjesto, simbol kršćanskog mučeništva i stradanja.

Kineski zid nalazi se u sjevernoj Kini i predstavlja obrambene zidine s kulama, koje su izgrađene za zaštitu od neprijatelja. Kineski zid utemeljen je još u davnom 5.st p.n.e. ali njegov današnji oblik potjece iz vremena dinastije Ming kada je zbog zaštite od Mongola ali i zbog bolje kontrole trgovine, započela njegova gradnja 1493.g. te je trajala do 17. st. Putanja zida slijedi linije brdskih grebena, što je naročito zahtjevna i skupa gradnja. Kineski zid sastoji se od više medusobno povezanih ili nepovezanih dijelova različite starosti i načina gradnje. Kineski zid se zapravo sastoji od dva zida - vanjskog i unutrašnjeg, pri čijoj se gradnji uglavnom koristio kamen, a vezivni materijal rađen je od vapna i ljepljive riže, s ispunom od drugih materijala.